KO IMA PRAVO DA IGRA? OMETENOST I ESTETIKA EGZISTENCIJE

Главни садржај чланка

Dragan Prole

Сажетак

Članak istražuje odnos između osoba s ometenošću i pozorišta polazeći od rada Udruženja Per-Art. U prvom delu rada autor naglašava da moderno sazrevanje društvene solidarnosti s osobama s ometenošću nije imalo za rezultat njihovu veću, nego manju prisutnost u likovnim umetnostima. Nakon pokazivanja da se prisustvo osoba s ometenošću na platnu vekovima svodilo na mehanizam zahvaljujući kojem se osnaživala svakidašnja svest o »zajedničkom«, i uvežbavala se da s lakoćom odbacuje sve što odstupa od društveno usvojenih normi, autor analizira posebnosti inkluzivnih gestova na savremenoj pozornišnoj sceni. Za razliku od uvođenja pojedinačnih likova s ometenošću u konvencionalne predstave, autor ističe da svakidašnji režim brige osobe s ometenošću prepoznaje kao objekte o kojima se moraju pobrinuti drugi, dok im uslovi grupnog umetničkog rada omogućavaju da iskroje vlastiti lik tako da se, što je najvažnije, ne oslanjaju na predstave i očekivanja drugih. U drugom delu rada autor sučeljava Fukoov pojam estetika egzistencije sa pozorišnim radom osoba s ometenošću. Grupno pojavljivanje takvih osoba na sceni omogućava moralnu konverziju zahvaljujući tome što se značenja scenskog pokreta preobražavaju u samosvojni moralni zahtev. Susret s drugošću ometenih za publiku postaje sinonim za iskorak iz egoističnog traženja sebe u drugima, a za same aktere na sceni označava šansu za nadmašivanje društvene separacije.

Downloads

Download data is not yet available.

Детаљи чланка

Како цитирати
Prole, D. (2015). KO IMA PRAVO DA IGRA? OMETENOST I ESTETIKA EGZISTENCIJE. Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду, 40(2), 223–235. преузето од https://godisnjak.ff.uns.ac.rs/index.php/gff/article/view/1517
Bрој часописа
Секција
Филозофија

Референце

Bass, A. (2006) Interpretation and Difference. The Strangeness of Care, Stanford University Press, Stanford.

Becker, U. (2015), Die Inklusionslüge. Behinderung im flexiblen Kapitalismus. Transcript, Bielefeld.

Buber, M. (1962) »Urdistanz und Beziehung«, u: Werke I. Schriften zur Philosophie, Kösel, München.

Fuko, M. (2002) Nenormalni, Svetovi, Novi Sad, prev. M. Kozić.

Fuko, M. (2006) Istorija seksualnosti I, Karpos, Loznica, prev. J. Stakić

Levinas, E. (1968) Totalité et infini. Essai sur l’extériorité, M. Nijhoff, La Haye.

Straus, J. N. (2011), Extraordinary Measures. Disability in Music, Oxford University Press, Oxford/New York.

Rancière, J. (1981) La nuit des prolétaires. Archives du rêve ouvrier, Fayard, Paris.

Rancière, J. (2004) The Politics of Aestetics, London/New York, tr. G. Rockhill.

Rösner, H.-U. (2014) Behindert sein – behindert werden. Texte zu einer dekonstruktuven Ethik behinderten Menschen, Transkript, Bielefeld.

van Rijn, M. (2011) »Die Gespielen der Infantin. Darstellungen kleinwüchsiger Menschen in der bildenden Kunst«, u: Disability History. Konstruktionen von Behinderung in der Geschichte, Transcript, Bielefeld, Hg. E. Bösl [et. al.].

Vladisavljević, N. (2006) Ovako ima smisla da živim ovako, [s.n.] Novi Sad.

Vladisavljević, N. (2014) Sunce na vagonu, Per Art, Novi Sad.