NASTAVNICI KAO STRUČNЈACI ZA UČENЈE- IZMEĐU NASTAVNE FILOZOFIJE I REFLEKSIVNE PRAKSE
Главни садржај чланка
Сажетак
Cilj rada je da se kritički prikažu raniji i savremeni pristupi proučavanja osobina, ličnosti i kompetencija nastavnika, kao i aktuelni koncepti važni sa profesionalni razvoj nastavnika i kvalitet nastave: nastavna filozofija i refleksivna praksa. U savremenom obrazovanju, od nastavnika se očekuje da bude „stručnjak za učenje“ umesto prenosioca propisanih sadržaja, osnovni nosilac razvoja savremenog kurikuluma, koji se umesto na sadržaje fokusira na ishode, standarde, predmetne i međupredmetne kompetencije koje učenici treba da steknu i razviju tokom svog obrazovanja na svim nivoima. Da bi u tome uspeo, potrebno je da nastavnik (p)ostane samoregulisani, refleksivni praktičar, što ga čini stručnjakom za svoje i za učenje učenika. U tome ga vodi sistem uverenja, vrednosti i stavova o tome šta čini dobru nastavu, koju možemo nazvati „nastavnom filozofijom“ i koju nastavnik treba da osvesti. U radu se prikazuje jedan od načina za definisanje sopstvene nastavne filozofije, koji su predložili Korn i Sikorski, kao i “portret” nastavnika koji je refleksivni praktičar. U zaključku se daje osvrt na teškoće ali i na brojne spoljašnje i unutrašnje faktore na koje nastavnik može da se osloni u (p)ostajanju stručnjakom za učenje.
Ključne reči: nastavnik, nastavničke kompetencije, nastavna filozofija, refleksivna praksa
Downloads
Metrics
Детаљи чланка
Референце
Anđelković, A. (2017). Profesionalni razvoj u obrazovanju - pedagoški koncept nastavnika i izazovi školske prakse. Vranje: Pedagoški fakultet.
Anderson, L.W. (2004). Increasing Teacher Efectiveness. (2nd edition) Paris: UNESCO, IIEP.
Beara, M. (2012). Uloga primarne i sekundarne kontrole u procesu samoregulacije profesionalnog razvoja nastavnika (doktorska disertacija). Novi Sad: Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu.
Baucal, A., Pavlović-Babić, D., Đurić, V., Tošković, O., Radišić, J., Stanković, D. & Buđevac, N. (2009). Školska motivacija učenika u Srbiji (Neobjavljeni istraživaĉki izveštaj). Beograd: ZVKOV.
Bjekić, D. (1999). Profesionalni razvoj nastavnika. Užice: Učiteljski fakultet.
Bjekić, D. (2000). Uspešnost u nastavi i empatija nastavnika. Psihologija, 3-4, 499-520.
Bjekić, D., Dragićević, S. (2008). Evropski kontekst obrazovanja nastavnika tehničko-tehnološkog područja u Srbiji. U D. Golubović, I.Milićević, N. Stanković (Ur.) Tehnika i informatika u obrazovanju TIO’08, Zbornik radova sa konferencije. Štampano u celini. Maj 9.-11. 2008, Čačak (30-46). Čačak: Tehnički fakultet.
Brophy, J. E. (1983). Research on the self-fulfilling prophecy and teacher expectations. Journal of Educational Psychology, 75(5), 631–661.
Day, C. (1999). Developing Teachers. The Challenges of Lifelong Learning. London: Falmer Press. Preuzeto sa http://files.eric.ed.gov/fulltext/ED434878.pdf
DfEE (2000). Research into Teacher Effectiveness: A Model of Teacher Effectiveness. Research report 216 by Hay McBer for the DfEE. Preuzeto sa https://www.learntogether.org.uk
Đorđević J.Đ. (1988). Tipovi ličnosti nastavnika. Pedagoška stvarnost, 3, 20–28.
Edwards, G., Thomas, G. (2010). Can reflective practice be taught? Educational Studies, 36 (4), 403–414.
Eliot, Dž.(2006). Profesionalno obrazovanje nastavnika i razvijanje kompetencija: da li je moguć srećan brak. Pedagogija, 61(4), 431-441.
European Comission (2010). Teachers’ Professional Development – Europe in international comparison– An analysis of teachers’ professional development based on the OECD’s Teaching and Learning International Survey (TALIS). Luxembourg: Office for Official Publications of the European Union. Preuzeto sa http://doc.utwente.nl/92610/1/NC8010244ENC_002.pdf
Gordon, T. (1998). Kako biti uspešan nastavnik. Beograd: Kreativni centar i Most.
Havelka, N. (2000). Učenik i nastavnik u obrazovnom procesu. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Havelka, N. (2005). Uvod u psihologiju međuljudskih odnosa u obrazovanju. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Hebib, E. (2007). Individualni razvoj nastavnika u školi. Nastava i vaspitanje, 56 (2), 174- 187.
Hebib, E. (2008). Kako nastavnici procenjuju okolnosti u kojima rade? Nastava i vaspitanje, 57(2), 200-214.
Jerković, I., Damjanović, B. (2007): Predmetne kompetencije nastavnika kao činilac kvaliteta nastave u osnovnoj školi. I Međunarodna konferencija o naprednim i sustavnim istraživanjima, Zbornik znanstveno-stručnog simpozija: Pedagogija u kontekstu društva znanja. 25–27 listopada 2007, Zadar (138–147). Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Korn, J. H., Sikorski, J. (2010). A Guide for Beginning Teachers of Psychology. Society for the Teaching of Psychology. Preuzeto sa http://teachpsych.org/ebooks/guide2010/index.php.
Kostović, S. (2008). Pigmalion u razredu. Novi Sad: Filozofski fakultet.
Lazarević, D., Trebješanin, B. (2013). Karakteristike i činioci pristupa studiranju studenata nastavničkih fakulteta. Psihologija, 46 (3), 299 – 314.
Malešević, D. (2015). Refleksija kao faktor ličnog i profesionalnog unapređivanja. Obrazovna tehnologija, 15(3), 189˗198. ISSN 1450-9407
Milutinović, J. (2014). Alternativne škole i implementacija konstruktivizma u školsku praksu. Nastava i vaspitanje, 63(1), 19-32.
Schön, D. (1983). The Reflective Practitioner. How Professionals Think In Action. New York: Basic Books
Standardi kompetencija nastavnika (2011). Prosvetni glasnik, Službeni glasnik Republike Srbije, Br. 5/2011.
Petrović-Bjekić, D. (1997). Dinamičke osobine ličnosti nastavnika i uspešnost u nastavi. Psihologija, 30 (1–2), 93-110.
Petrović, D. (1992). Radna motivacija i samoprocena uspešnosti nastavnika srednjih škola. Psihologija, 25 (1–2), 145–160.
Popović, D. (2018). Uticaj ostvarenosti autonomije nastavnika na autonomiju učenika, U: M. Kulić (ur.) Nauka i stvarnost 2. Pale: Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu. 152-169
Radulović, L., Pejatović, A. & Vujisić-Živković, N. (2010). Profesionalne kompetencije nastavnika (Standardi profesionalnih kompetencija nastavnika: da li su nam potrebni i kako do njih da dođemo). Andragoške studije, 1, 161–170.
Randi, J. (2004). Teachers as self-regulated learners. Teachers College Record, 106 (9), 1825–1853.
Reynolds, M. (2011). Reflective practice: origins and interpretations. Action Learning: Research and Practice. 8(1), 5–13.
Rivkin, S.G., Hanushek, E.A. & Kain, J.F. (2005). Teacher, schools, and academic achievement. Econometrica, 73(2), 417–458.
Rogers, C. (1998). Teachers expectations: implication for school improvement. U: D. Schorrocks-Taylor (Eds.) Directions in educational psychology. London: Whurr Publishers. 152-170.
Scheerens, J. (1994). The school level context of instructional effectiveness: a comparison between school effectiveness and restructuring models. Tijdschrift voor Onderwijsresearch, 19(1), 26-38.
Schonwetter, D.J., Sokal, L., Friesen, M. & Taylor K.L. (2002). Teaching Philosophies Reconsidered: A Conceptual Model for the Development and Evaluation of Teaching Philosophy Statements“. The International Journal for Academic Development 7(1), 83–97.
Slijepčević S., Zuković, S. (2015). Kompetencije pedagoga u kontekstu „društva koje uči“. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini, 45(4), 137-152.
Stojiljković, S., Đigić, G. & Zlatković, B. (2012). Empathy and Teachers’ Roles. Procedia – Social and Behavioral Sciences, 69, 960-966.
TDA Training and Development Agency for Schools. (2007). Professional Standards for Teachers. Preuzeto sa http://www.rbkc.gov.uk/pdf/standards_core.pdf.
Wayne, A. M., Youngs, P. (2003). Teacher Characteristics and Student Achievement Gains: A Review. Review of Educational Research, Vol. 73, No.1, 89–122.
Williams, A., Ranson, S. (1999). A Learning Partnership. TNTEE Journal, Vol.1, No.1, 21–29.
Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja Republike Srbije. ("Sl. glasnik RS", br. 88/2017, 27/2018 - dr. zakoni i 10/2019).
Zuković, S. (2017). Savetodavni rad u institucijama vaspitanja i obrazovanja – teorijski i praktični aspekti. Novi Sad: Filozofski fakultet.