MATEMATIČKA ANKSIOZNOST I POSTIGNUĆE NA RANOM OSNOVNOŠKOLSKOM UZRASTU: KAKO RODITELJI (NE) MOGU DA POMOGNU?

Сажетак

Cilj istraživanja je ispitivanje relacija različitih formi uključenosti roditelja u učenje matematike deteta sa matematičkom anksioznošću i matematičkim postignućem dece ranog osnovnoškolskog uzrasta. Uzorak je činilo 176 učenika (52.3% dečaka), koji pohađaju III i IV razred osnovne škole na teritoriji Srbije, prosečne starosti 9.26 godina, kao i oba roditelja svakog deteta. Primenjena su dva instrumenta – Modifikovana skraćena skala matematičke anksioznosti (sa facetama anksioznosti pri učenju i pri evaluaciji znanja) koju su popunjavala deca, kao i Skala roditeljske uključenosti (sa facetama Pozitivna iskustva, Pomaganje, Očekivanja i Opažene teškoće), koju su popunjavali roditelji. Matematičko postignuće operacionalizovano je kao prosek zaključnih ocena iz matematike sa polugodišta i kraja prethodne školske godine. Rezultati ukazuju na značajan negativan doprinos opaženih teškoća od strane majke i oca matematičkom postignuću deteta, kao i na negativne doprinose pozitivnih iskustava majke matematičkoj anksioznosti pri učenju i pri evaluaciji znanja kod deteta. Očekivanja oca negativno doprinose samo detetovoj anksioznosti pri evaluaciji matematičkog znanja. Rezultati ovog istraživanja pružaju potvrdu nalazima prethodnih istraživanja, ali i praktične implikacije u kontekstu podučavanja deteta od strane roditelja u domenu matematike.