AUTENTIČNOST RODITELJA
Бочна страна чланка
Главни садржај чланка
Сажетак
Cilj istraživanja je bio utvrditi da li postoji povezanost između autentičnosti roditelja i njihove autentičnosti u partnerskom odnosu, dužine braka, broja dece, prosečnog uzrasta dece, zadovoljstva partnerskim odnosom i podrškom partnera. Uzorak su činila 32 bračna para koji su ostvareni u ulozi roditelja (N=64). Ispitivana je autentičnost roditelja i njihova autentičnost u partnerskom odnosu. Rezultati su pokazali da će se roditelji, što su mlađa deca i što su zadovoljniji partnerskim odnosom i podrškom partnera, pre ponašati u skladu sa realnošću (visok Autentični život) i slobodnije će pokazivati svoje misli, emocije, potrebe i težnje partneru (Autentičnost u partnerskom odnosu). Takođe, rezultati pokazuju da su roditelji manje autentični kao osobe i manje autentični u partnerskom odnosu što su deca starija, ali i da su manje autentični u partnerskom odnosu što više prihvataju spoljašnje uticaje (visoko Prihvatanje spoljašnjih uticaja) i sebe ubeđuju da su želje i vrednosti drugih ustvari njihove (visoka Samootuđenost). Samo roditelj koji zna kako da uskladi izražavanje svojih misli, emocija, motiva i želja sa zahtevima sredine znaće i kako da vaspitava iskreno, slobodno i samopouzdano dete.
Downloads
Metrics
Детаљи чланка
Референце
Goldman, B. M., Kernis, M. H. (2002). The role of authenticity in healthy psychological functioning and subjective well-being. Annals of the American Psychotherapy Association, 5, 18–20.
Grijak, Dj. (2017a). Psychometric evaluation of the Authenticity Scale on the sample of students in Serbia. Psihologija, 50(1): 85-99.
Grijak, Đ. (2017b). Authenticity as a predictor of mental health. Klinička psihologija, 10, 1-2, pp. 23-34.
Grijak, Đ. (2017c). Roditelji i autentičnost predškolskog deteta. U: Svakodnevni život deteta – zbornik radova. Novi Sad : Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača. str.115-122.
Grijak, Đ. (2018). Validacija srpske adaptacije Skale autentičnosti u partnerskim odnosima (AIRS). Primenjena psihologija, XI/1, str.87-102.
Horney, K. (1951). Neurosis and human growth. London: Routledge.
Lopez, F. G., Rice, K. G. (2006). Preliminary development and validation of a measure of relationship authenticity. Journal of Counseling Psychology, 53: 362–371.
Rogers, C. R. (1961). On becoming a person: A therapist’s view of psychotherapy. London: Constable.
Sheldon, K. M., Ryan, R. M. Rawsthorne, L. J., & Ilardi, B. (1997). Trait self and true self: Cross-role variation in the Big-Five personality traits and its relations with psychological authenticity and subjective well-being. Journal of Personal¬ity and Social Psychology, 73, 1380–1393. doi:10.1037/0022-3514.73.6.1380
Schmid, P. F. (2005). Authenticity and alienation: Towards an understanding of the person beyond the categories of order and disorder. In S.Joseph & R. Worsley (Eds.), Person-centred psychopathology. Ross-on-Wye, England: PCCS Books.
Snyder, M. (1987). Public appearances/private realities: The psychology of self-monitoring. New York: Freeman.
Winnicott, D. W. (1965). The maturational processes and the facilitating environment. New York: International Universities Press.
Wood, A.M., Linley, P.A., Maltby, J., Baliousis, M., & Joseph, S. (2008). The authentic personality: A theoretical and empirical conceptualization and the develop¬ment of the Authenticity Scale. Journal of Counseling Psychology 55(3), 385– 399. doi: 10.1037/0022-0167.55.3.385
Yalom, I. D. (1980). Existential psychotherapy. New York: Basic Books.