ODLIKE FINALNOG DUŽENJA VOKALA U INTONCIJSKIM FRAZAMA U ENGLESKOM I SRPSKOM JEZIKU

Главни садржај чланка

Bojana Milan Jakovljević

Сажетак

Engleski i srpski jezik značajno se razlikuju u pogledu prominentnosti pokazatelja desne IP granice. Dok u engleskom jeziku finalni informacioni fokus odlikuje veliki raspon osnovnog tona, te se granični tonovi mogu smatrati pouzdanim pokazateljem desne IP granice, u srpskom jeziku granični tonovi su informativni samo u slučaju uzlazne intonacije, te se srpski jezik prvenstveno služi temporalnim odlikama segmenata, odnosno procesom finalnog duženja, kako bi se naznačila desna IP granica. Budući da je finalno duženje univerzalan proces, te da je prisutan u oba jezika, glavni cilj ovog istraživanja jeste da utvrdi stepen i opseg finalnog duženja u engleskom i srpskom jeziku. Šire gledano, istraživanje ima za cilj da analizira odnos ova dva pokazatelja desne IP granice, odnosno da ispita da li se odsusutvo informativnosti graničnih tonova u slučaju silazne intonacije u srpskom jeziku kompenzuje većom prominentnošću finalnog duženja. Budući da analiza data u ovom radu predstavlja deo znatno opširnije eksperimentalne korpusne studije koja se bavi temporalnim odlikama segmenta na granicama prozodijskih celina u engleskom i srpskom jeziku, govorni korpusi u oba jezika bili su prilično veliki i obuhvatali su oko jedan sat čitanog govora. Tekstove su čitale jedna izvorna govornica engleskog i jedna izvorna govornica srpskog jezika, pri čemu su obe profesionalni spikeri, a korpusi su bili uporedivi u pogledu brzine artikulacije, tematike i kvaliteta snimaka. Analiza data u ovom radu fokusira se na finalno duženje vokala u trosložnim rečima u engleskom i srpskom jeziku. Mereno je njihvo trajanje u IP finlanoj i IP nefinalnoj poziciji u programu Praat (verzija 6.0.52), a potom je izveden stepen finalnog duženja. Svi rezultati merenja statistički su obrađeni. Rezultati analize pokazali su da se engleski i srpski jezik ne razlikuju bitno u pogledu stepena duženja. Iako je u engleskom duženje nešto veće kod vokala u finalnim nenaglašenim slogovima, u srpskom je duženje veće kod vokala u nefinalnim naglašenim slogovima. Mnogo veće i bitnije razlike primećene su u opsegu duženja u ova dva jezika. Dok u srpskom jeziku finalno duženje utiče na sve vokale, počevši od nefinalnog naglašenog do finalnog nenaglašenog vokala prozodijske reči pred IP granicom, te se odvija kontinuirano, odnosno bez prekida, u engleskom jeziku postakcentovani nenaglašeni medijalni vokali ne podležu duženju. Drugim rečima, u engleskom je proces finalnog duženja nekontinuiran budući da finalno duženje utiče na naglašene i finalne vokale prozodijskih reči pred IP granicom, a svi vokali između, ukoliko su prisutni, bivaju preskočeni. Stoga, rezultati ove analize sugerišu da je proces finalnog duženja nešto prominentniji u srpskom nego u engleskom jeziku, što se može posmatrati kao kompenzacija odsustva informativnosti graničnih tonova u intonacijskim frazama u srpskom jeziku.

Downloads

Download data is not yet available.

Metrics

Metrics Loading ...

Детаљи чланка

Како цитирати
Jakovljević, B. M. ODLIKE FINALNOG DUŽENJA VOKALA U INTONCIJSKIM FRAZAMA U ENGLESKOM I SRPSKOM JEZIKU. Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду, 45(5), 95–111. https://doi.org/10.19090/gff.2020.5.95-111
Bрој часописа
Секција
ELALT

Референце

Beckman, M. – Pierrehumbert, J. (1986). Intonational Structure in Japanese and English. Phonology Yearbook, 3, 255-310.

Berkovitz, R. (1994). Durational effects in final lengthening, gapping and contrastive stress. Language and speech, 37(3), 237-250.

Boersma, P. – Weenink, D. (2019). Praat: doing phonetics by computer (Version 6.0.52). Downloaded 2 May 2019 from http://www.praat.org

Byrd, D. – Saltzman, E. (2003). The elastic phrase: Modeling the dynamics of boundary-adjacent lengthening. Journal of Phonetics, 31, 149-180.

Cambier-Langeveld, T. – Nespor, M. & van Heuven, V. J. (1997). The domain of final lengthening in the production of Dutch. In: Coerts, J. A. & de Hoop, H. (eds.) (1997). Linguistics in the Netherlands. Amsterdam: John Benjamins. 13-24.

Campione, E. – Véronis, J. (2002). A Large-Scale Multilingual Study of Silent Pause Duration. In: Bel, B & Marlien, I. (eds.) (2002). Proceedings of the Speech Prosody 2002 conference. Aix-en-Provence: Laboratoire Parole et Langage. 192-202.

Chen, M. (1970). Vowel length variation as a function of the voicing of the consonant environment. Phonetica, 22, 129-159.

Chow, I. (2008). Quantitative analysis of pre-boundary lengthening in Cantonese. In: Barbosa, P. A.-Madureira, S. & Reis, C. (eds.) (2008). Proceedings of the 4th International Conference on Speech Prosody [online]. Downloaded 30 November 2018 from https://www.isca-speech.org/archive/sp2008/papers/sp08_543

Cruttenden, A. (1986). Intonation. Cambridge: Cambridge University Press.

Elordieta, G. – Frota, S. & Vigário, M. (2005). Subjects, objects and intonational phrasing in Spanish and Portuguese. Studia Linguistica, 59(2/3), 110-143.

Godjevac, S. (2000). Intonation, Word Order and Focus Projection in Serbo-Croatian (Unpublished doctoral dissertation). Ohio State University, Columbus, Ohio USA.

Godjevac, S. (2005). Transcribing Serbo-Croatian intonation. In: Jun, S.-A. (ed.) (2006). Prosodic Typology: The Phonology of Intonation and Phrasing. Oxford: Oxford University Press. 146-171.

Goldman-Eisler, F. (1961). The significance of changes in the rate of articulation. Language and Speech, 4(4), 171–174.

Horne, M. – Strangert, E. & Heldner, M. (1995). Prosodic boundary strength in Swedish: Final lengthening and silent interval duration. In: Kjell, E. & Branderud, P. (eds.) (1995). Proceedings of the 13th International Congress of Phonetic Sciences. Stockholm: Royal Institute of Technology. 170-173.

Inkelas, S. – Zec, D. (1993). Auxiliary reduction without empty categories: a prosodic account. Working Papers of the Cornell Phonetics Laboratory, 8, 205-253.

Ivić, P. – Lehiste, I. (1996). Prozodija reči i rečenice u srpskohrvatskom jeziku. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. (published in Cyrillic)

Klatt, D. H. (1975). Vowel lengthening is syntactically determined in a connected discourse. Journal of Phonetics, 3, 129-140.

Klatt, D. H. (1976). Linguistic uses of segmental duration in English: Acoustic and perceptual evidence. Journal of the Acoustical Society of America, 59, 1208-1221.

Kohler, K. J. (1983). Prosodic boundary signals in German. Phonetica, 40, 89-134.

Ladd, D. R. (1996). Intonational Phonology. Cambridge: Cambridge University Press.

Maddieson, I. (1984). Phonetic cues to syllabification. UCLA Working Papers in Phonetics, 59, 85-101.

Marković, M. – Milićev, T. (2012). Clitic placement and the properties of the Intonational Phrase in Serbian. In: Halupka-Rešetar, S.-Marković, M.- Milićev, T. & Milićević, N. (eds.) (2012). Selected papers from the 3rd International Conference on Syntax, Phonology and Language Analysis (SinFonIJA 3). Cambridge: Cambridge Scholar Publishing. 175-205.

Nespor, M. – Vogel, I. (1986). Prosodic Phonology. Foris: Dordrecht.

Oller, D. K. (1973). The effect of position in utterance on speech segment duration in English. Journal of the Acoustical Society of America, 54, 1235-1247.

Selkirk, E. (1984). Phonology and syntax: The relation between sound and structure. Cambridge, MA: MIT Press.

Selkirk, E. (1986). On Derived Domains in Sentence Phonology. Phonology Yearbook, 3, 371-405.

Selkirk, E. (1996). The prosodic Structure of Function Words. In: Demuth, K. & Morgan, J. L. (eds.) (1996). Signal to Syntax: Bootstrapping from Speech to Grammar in Early Acquisition. Mahwah NJ: Lawrence Erlbaum. 187-213.

Selkirk, E. (2005). Comments on the Intonational Phrasing in English. In: Frota, S, Vigário, M. & Freitas, M. J. (eds.) (2005). Prosodies. Berlin: Mouton de Gruyter. 11-58.

Shattuck-Hufnagel, S. – Alice Turk, A. (1998). The domain of phrase-final lengthening in English. Journal of the Acoustical Society of America, 102(2), 1235-1236.

Shepherd, M. A. (2008). The scope and effects of preboundary prosodic lengthening in Japanese. USC Working Papers in Linguistics, 4, 1-14.

Sovilj-Nikić, S. (2007). Trajanje vokala kao jedan od prozodijskih elemenata u sintezi govora na srpskom jeziku (Unpublished master’s thesis). Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad.

Sredojević, D. (2011). Eksperimentalno-fonetsko ispitivanje prozodijskih karakteristika novosadskog govora (Unpublished doctoral dissertation). Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad. (published in Cyrillic)

Turk, A. – Shattuck-Hufnagel, S. (2007). Multiple targets of phrase-final lengthening in American English Words. Journal of Phonetics, 35, 445-472.

Volskaya, N. – Stepanova, S. (2004). On the temporal component of intonational phrasing. In: Speech Informatics Group of SPIIRAS (eds.) (2004). Proceedings of the 9th International Conference on Speech and Computer (SPECOM 2004). Saint Petersburg: House Anatolya. 641-644.

Wang, M. Q. – Julia Hirschberg, J. (1992). Automatic Classification of Intonational Phrase Boundaries. Computer Speech and Language, 6, 175-196.

Wightman, C.–Shattuck-Hufnagel, S.–Ostendorf, M. & Price, P. (1992). Segmental durations in the vicinity of prosodic phrase boundaries. Journal of the Acoustical Society of America, 91, 1707-1717.

Zec, D. (2002). On the Prosodic Status of Function Words. Working Papers of the Cornell Phonetics Laboratory, 14, 207-249.