IZAZOVI VODITELJA SLUČAJA U CENTRIMA ZA SOCIJALNI RAD: IMPLIKACIJE ZA OBRAZOVNI SISTEM

Главни садржај чланка

Mila Beljanski
Borka D. Malčić

Сажетак

Polazeći od činjenice da prosvetni radnici u školama često nisu upoznati sa načinom rada centra za socijalni rad, u radu su apostrofirana pitanja putem kojih se operacionalizuje fenomen vođenja slučaja u centrima za socijalni rad i analizirana je uloga voditelja slučaja u cilju bolje saradnje socijalnih službi i obrazovnih ustanova. U Srbiji je vođenje slučaja kao metod rada u centrima za socijalni rad zakonski uveden 2008. godine sa ciljem da se obezbede: holistički pristup proceni potreba, snaga i rizika sa kojima se suočavaju dete i njegova porodica, individualni pristup u planiranju usluga i intervencija, uvođenje principa planiranja stalnosti u socijalnu zaštitu, kao i participacija dece i roditelja korisnika usluga. Svrha ovog rada je poznavanje i integracija teorije i prakse vođenja slučaja sa obrazovnim ustanovama, čije su usluge povezane i koje su u direktnoj vezi i saradnji sa radom centara i socijalnih službi. Da bi saradnja bila uspešna obrazovni sistem mora da poznaje način rada, domete i mogućnosti stručnjaka zaposlenih, u organima starateljstva. Jedino na taj način pomoć stručnjaka, u ovom slučaju, voditelja slučaja, može biti potpuna kao i interakcija ova dva sistema. Potvrđena je potreba za uspostavljanjem i negovanjem dijaloga i saradničkih odnosa.

Downloads

Download data is not yet available.

Metrics

Metrics Loading ...

Детаљи чланка

Како цитирати
Beljanski, M., & Malčić, B. D. IZAZOVI VODITELJA SLUČAJA U CENTRIMA ZA SOCIJALNI RAD: IMPLIKACIJE ZA OBRAZOVNI SISTEM. Годишњак Филозофског факултета у Новом Саду, 45(2), 43–56. https://doi.org/10.19090/gff.2020.2.43-56
Bрој часописа
Секција
Педагогија

Референце

Ajduković, M. (2008). Socijalni problemi, socijalni rizici i suvremeni socijalni rad. Revija socijalne politike, 15(3), 395-414.
Ajduković, M., & Urbanc, K. (2009). Integrirajući pristup u socijalnom radu kao kontekst razumevanja individualnog plana skrbi. Ljetopis socijalnog rada, 16(3), 505- 535.
Beljanski, M. (2011). Pedagoški izazovi u praksi supervizije socijalnog rada. Pedagoška stvarnost, 3-4, 235-240.
Beljanski, M. (2016). Supervizija ili o ličnom i profesionalnom usavršavanju odraslih. Andragoške studije, 1/2016, 129- 142.
Certo, S. C., & Certo, S. T. (2008). Moderni menadžment. Zagreb: MATE d.o.o.
Čačinovič Vogrinčič, G., Kobal, L., Mešl, N., & Možina, M. (2007). Uspostavljanje suradnog odnosa i osobnog kontakta u socijalnom radu. Zagreb: Biblioteka socijalnog rada.
Dalzell, R., & Chamberlain C. (2006). Communicating with children: A two-way process. London: National Children’s Bureau.
Izveštaj o radu centara za socijalni rad u Srbiji (2017). Beograd: Republički zavod za socijalnu zaštitu.
Mihajlović Babić, S. (2017), Antipotčinjavajuća praksa u ostvarivanju prava na novčanu socijalnu pomoć – prepreke i mogućnosti. Godišnjak Fakulteta političkih nauka, 17, 151-170.
Mihajlović Babić, S., Despotović, M., & Đaković, M. (2019). Izazovi za profesiju socijalnog rada nakon ekonomske krize u Republici Srbiji. DHS – Društvene i humanističke studije Časopis Filozofskog fakulteta u Tuzli, 1(7), 349-366.
NASW Standards for Social Work Case Management. (2013). https://www.socialworkers.org/LinkClick.aspx?fileticket=acrzqmEfhlo%3D&portalid=0
Robbins, S. P., & Judge, T. A. (2009). Organizacijsko ponašanje. Zagreb: MATE d.o.o.
Strier, R., & Binyamin, S. (2009). Developing Anti-Oppressive Services for the poor: A Theoretical and Oganisational Rationale. British Journal of Social Work, 40(6), 1908-1926.
Tartakovsky, E. (2015). Personal value preferences and burnout of social workers. Journal of Social Work, 16(6), 657-673.
Urbanc, K., & Ajduković, M. (2010). Novi modeli rada centara za socijalnu skrb: izazovi i preporuke. Ljetopis socijalnog rada, 7(3), 353-389.
Žegarac, N. (2004). Deca koja čekaju. Izazovi i trendovi profesionalne prakse u zaštiti dece od zlostavljanja. Beograd: Save the Children UK, Centar za prava deteta.
Žegarac, N. (2007). Vodič za planiranje i procenu (materijal sa obuke).
Žegarac, N. (2015). Od problema do prilika u vođenju slučaja-priručnik za praktičare. Beograd: Fakultet političkih nauka i Centar za istraživanja u socijalnoj politici i socijalnom radu.
Žegarac, N. (2016a). Kompetencije za kvalifikacije u socijalnom radu: izgradnja standarda. U: Žegarac, N. (ured.). (2016). Standardi za obrazovanje socijalnih radnika u Srbiji. Beograd: Fakultet političkih nauka. 9-45.
Žegarac, N. (2016b). Mapiranje praksi i radne snage u oblasti zaštite dece u Srbiji. Beograd: Centar za integraciju mladih.
Walter, L. (2001). Socijalni rad u Evropi - prikaz jedne raznovrsne profesionalne grupe. U: S. Hessle, L. Walter, M. Payne, & D. Zaviršek (ured.). (2001). Uspostavljanje međunarodnh standarda u visokom obrazovanju za socijalni rad, Banja Luka: Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. 17-34.
Whitaker, T., Weismiller, T., & Clark, E. (2006). Assuring the sufficiency of a frontline workforce: A national study of licensed social workers—Executive summary. NASW.
Woodside, M., & McClam, T. (2003). Generallist Case Management: A Method of human Servise Delivery. Pacific Grove, CA: Thomson – Brooks/Colle.