AUGMENTATIVI U SLOVAČKOM I SRPSKOM JEZIKU

Main Article Content

Anna Makišová
Jasna Uhláriková

Abstract

Rad se bavi poređenjem augmentativa u slovačkom i srpskom jeziku. Prvi deo rada predstavlja dosadašnja istraživanja iz ove oblasti u oba jezika. Pažnja je posvećena prvenstveno imeničkim augmentativima, kao i augmentaciji kod prideva, priloga, brojeva i glagola. Imenički augmentativi u slovačkom i srpskom jeziku odnose se prvenstveno na kvantitet. Imenuju pojave, predmete, osobe itd. koje imaju dimenzije veće od uobičajenih ili veću meru negativnih osobina. Ponekad iskazuju pozitivan odnos prema imenovanom predmetu. U slovačkom jeziku se augmentativi grade uz pomoć sufiksa -sko/-isko, dok u srpskom jeziku postoji veći broj sufiksa, a produktivni su -ina/-čina, -etina, -urina. U oba jezika se grade od imenica sva tri roda. U slovačkom jeziku gramatički rod augmentativa je prevashodno srednji, na šta ukazuje nastavak -o. Gramatički rod u srpskom jeziku je pretežno ženskog roda. Gramatički nastavak je -a. Za razliku od srpskih, u slovačkim rečnicima se augmentativi ne navode kao zasebne odrednice. U određenoj meri augmentacija se javlja i kod prideva, priloga i glagola, a u slovačkom jeziku i kod nekih brojeva. Grade se prefiksacijom, sufiksacijom, opisno i kombinacijom reči kojom se ostvaruje intenzifikacija. Pridevski augmentativi se u slovačkom i srpskom jeziku grade na sličan način, naročito ako je u pitanju prefiksacija, jer je znatan broj prefiksa (i prefiksoida) isti u oba jezika, u slovačkom pri-, pre-, pra-, super-, hyper-, ultra-, a u srpskom pre-, pra-, super-, hiper-, ultra-, ekstra- i arhi-: sl. priveľký, predlhý ili sr. previsok, prastar. Sufiksi se razlikuju, u slovačkom imamo -ánsky i -izný (velikánsky, vysočizný), u srpskom -cat, -cit i -cijat (novcat, sam samcijat). Prefiksi pri-, pre-, pra- u slovačkom i pre- i pra- u srpskom jeziku koriste se i kod građenja priloških augmentativa: sl. priveľmi, preďaleko, pradávno, sr. prestrašno, pradavno. Kod prideva i priloga augmentacija se može iskazati i opisno, kombinacijom reči kojima se postiže intenzifikacija (sl. smutný-presmutný; sr. tužan, pretužan). Prefiks pre- je produktivan i kod augmentacije glagola kako u slovačkom (prejesť sa), tako i u srpskom jeziku (pretrpati). Često se koriste i kombinacije različitih prefiksa (sl. narozkazovať; sr. preopteretiti). Značenje se pretežno odnosi na fizičke osobine, na dimenziju, meru osobine ili radnje, ali mogu biti i emocionalno markirani. Da li se radi o objektivnoj ili subjektivnoj, pozitivnoj ili negativnoj kvalifikaciji zavisi od konteksta.

Downloads

Download data is not yet available.

Article Details

How to Cite
Makišová, A. ., & Uhláriková, J. . (2025). AUGMENTATIVI U SLOVAČKOM I SRPSKOM JEZIKU. ANNUAL REVIEW OF THE FACULTY OF PHILOSOPHY, 50(1), 17–32. https://doi.org/10.19090/gff.v50i1.2574
Section
Словакистика

References

Bečeva, N. (2000). O dubletnosti kod deminutiva i augmentativa u savremenom srpskom jeziku. Naučni sastanak slavista u Vukove dane, 29/1, 197–202. (publikované cyrilikou)

Čampar, D. (1984). Rod i broj imeničkih augmentativa u srpskohrvatskom jeziku. Naučni sastanak slavista u Vukove dane, 13/1, 289–301. (publikované cyrilikou)

Furdík, J. (2004). Slovenská slovotvorba (Teória, opis, cvičenia). Prešov: Náuka.

Jarošová, A. (2011). Percepcia a lexikografické spracovanie zložených adjektív. Slovenská reč, 3, 132–148.

Jovanović, V. (2010). Deminutivne i augmentativne imenice u srpskom jeziku. Beograd: Institut za srpski jezik SANU. (publikované cyrilikou)

Kiršova, M. (1988). Augmentativi sa sufiksima -ina, -etina, -urina u Vukovom rečniku. Naš jezik, XXVIII/1-2, 42–59. (publikované cyrilikou)

Kočiš, F. (1966). Gramatický rod augmentatív na -isko (-sko). Slovenská reč, 31, 300–307.

Makišova, A. (2005). Imenički augmentativi u slovačkm i srpskom jeziku – građenje i semantika. Slavistika, IX, 185–191.

Mistrík, J. (1976). Retrográdny slovník slovenčiny. Bratislava: Univerzita Komenského.

Mistrík, J. (1997). Štylistika. Bratislava: Slovenské pedagogické nakladateľstvo.

Mitrićević-Štepanek, K. (2020). Augmentativi u srpskom i češkom jeziku u češkom nacionalnom korpusu. Slavistika, XXIV/2, 115–133.

Novokmet, S. (2012). Nove reči sa sufiksom -ina i njegovim varijantama u srpskom jeziku. Naš jezik, XLIII/3-4, 55–68. (publikované cyrilikou)

Ondrus, P.–Horecký, J. & Furdík, J. (1980). Súčasný slovenský spisovný jazyk. Lexikológia. Bratislava: Slovenské pedagogické nakladateľstvo.

Pauliny, E.–Ružička, J. & Štolc, J. (1968). Slovenská gramatika. Bratislava: Slovenské pedagogické nakladateľstvo.

Peco, A. (1996). Imenice na -ura u našem jeziku. Naš jezik, XXXI/1-5, 146–162. (publikované cyrilikou)

Ružička, J. et al. (eds.) (1966). Morfológia slovenského jazyka. Bratislava: Vydavateľstvo Slovenskej akadémie vied.

Smiešková, E. (1956). Augmentatíva a ich miesto v slovníku spisovného jazyka. Slovenská reč, 21, 79–81.

Veljković-Stanković, D. (2007). Denominalni deminutivi i augmentativi – značenje i tvorba. Naučni sastanak slavista u Vukove dane, 36/1, 387–405. (publikované cyrilikou)

Slovníkový portál Jazykovedného ústavu Ľudovíta Štúra Slovenskej akadémie vied. Prevzaté 15. júla 2004, z: slovnik.juls.savba.sk

Stevanović, M. et al. (eds.) (1967–1976). Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika I‒VI. Novi Sad: Matica srpska. (publikované cyrilikou)

Vujanić, M. et al. (eds.) (2007). Rečnik srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. (publikované cyrilikou)